Sherlock Holmes

Po ko zna koji put prikazana na filmskom platnu priča sir Arthur Conana Doyle, prvi put objavljena davne 1887. godine još uvijek privlači pažnju. Ovaj put je režiser više poznat po svojoj bivšoj ženi, a ne po svojih dosaxdašnjih deset filmova. Riječ je o Guy Ritchiju koji je ovaj put napravio korak više.

Upotrijebivši Roberta Downey Jr. i fantastičnog Jude Lawa film čini se da je pogodio dobitnu kombinaciju – bar što se tiče prihoda na blagajnama kada se uporedi sa uloženim novcem. I Sherlock i njegov pomoćnik Dr Watson su se pomakli od uobičajenog prikaza dvojice starijih likova – oni su ovaj put mlađi, spretniji u borbi ali i u vezama sa suprotnim polom. Njihov glavni neprijatelj je Lord Blackwood (Mark Strong), negativni član hramske lože Templara u Londonu, tačnije sin njenog predsednika. Standardna priča o crnoj ovci u porodici, Blackwood se odmetnuo i želi sve za sebe: moć i novac. Sherlock naravno otkriva da je početni uspjeh i strah koji Blackwood širi povezan samo sa sujevjerjem i predrasudama: magija ne postoji, samo jasne činjenice (koje i nisu tako jasne svima). Bez obzira na citiranje Biblije (apokaliptična knjiga Otkrivenje Jovanovo), magiju i rituale, ovaj film ne vjeruje u natprirodno – sve je čisti racio, što je pomalo čudno za postmoderno vrijeme u kome je nastao. Ne postoji ni đavo ni bog, svi problemi se mogu riješiti dedukcijom, doduše neobičnom i nesvakidašnjom koju naravno posjeduje Sherlock Holmes. Uvođenjem profesora Moriartyja iz sjene, postavljena je scena za nastavak ovog filma, u kome se i sledeći problem treba riješiti, bilo da se Dr Watson oženi sa Mary ili ne.

Written by :

Administrator