Agora

Istorijska drama snimljena prošle godine koja se odvija u drevnom Egiptu, a glavni likovi ove drame su rob Davos koji postaje hrišćanin u nadi da će dobiti slobodu i njegova lijepa gospodarica, profesor filozofije i ateista po imenu Hipatija aleksandrijska. Rob se, kao što to obično biva, zaljubljuje u gospodaricu, ali nju ipak više interesuje nauka.

Hipatija je zaista postojala, živjela je između 350 i 415 godine nove ere u Aleksandriji, gdje je i smještena radnja ovog filma. Širi okvir priče je postanak nove, hrišćanske religije, koja se za svoje mjesto pod suncem i u srcima ljudi bori sa paganizmom, a kasnije sa judaizmom. Tvorci filma su (pisci scenarija su Mateo Gil i Alejandro Amenabar koji je i režiser) se zaista potrudili da prikažu tamnu stranu hrišćanstva i možda je dodatno zatamnili. A možda je i bolje reći da ovako uistinu izgleda hrišćanstvo bez Hrista, tj. bez onih osobina i karakteristika koje je on stalno poučavao, a koje su njegovi sledbenici često mijenjali za ime i čisto deklarisanje. Sukob nauke i vjere je jedna od modernih tematika dotaknuta u ovom filmu, s tim što je sva simpatija režije na strani nauke koji očigledno smatraju da su ovo nepomirljivi stvarnosti. Vjeru (nedostojanstveno) predstavljaju biskupi željni vlasti i vjernici žedni krvi svojih neistomišljenika. „Parabolani,“ crkvena policija zadužena za očuvanje reda i mira je slična stvarnoj sličnoj ustanovi koja je postojala, inkviziciji – samo što je ova druga bila mnogo okrutnija. Hrišćani su u ovom filmu prikazani kao ratoborna, netolerantna i neobuzdana rulja. Ako bi se iz njega poučavali, sigurno bi svašta mogli da naučimo, samo je pitanje koliko je od toga uistinu tako u stvarnosti. U svakom slučaju, svaki pojedini hrišćanin se može poučiti kakav ne treba da bude i koliko je potrebno Hristovu religiju ponovo prikazati onakvom kako je opisana u Bibliji i kakva je bila u početku, oslobođenom tradicije i ljudskih slojeva nakupljenih vijekovima. A možda najpotrebniji podsjetnik za sve nas se nalazi u tome da ne procjenjujemo cijelu grupu ljudi, koja god ona bila, prema jednom njenom predstavniku, sviđao se on nama ili ne. Ovo je od izuzetne važnosti u današnjem društvu gdje javno deklarisanje ne samo da može prevariti nego nanijeti mnogo šteta onima koji su istinski na toj strani. Ovo važi za sve nas, bilo kojoj "grupi" pripadali.

Written by :

Administrator