DA LI POSTOJI BOG?

Mislioci su tokom vijekova izneli mnoga zanimljiva mišljenja o ovoj temi. Još je Sokrat govorio da je najveća mudrost spoznati samoga sebe. Ali, na osnovu čega? Koje kriterijume uzeti?

Veliki svajcarski filozof Martin Buber, smatrao je da je čovjek postoji na dva nivoa: postoji na horizontalnom nivou -  to  je odnos prema biljkama, životinjama, ljudima, i taj odnos je nazvao “ja-to”. Medjutim, Buber je smatrao da ako čovjek postoji samo na horizontalnom nivou, on nije u potpunosti ljudsko biće i da mora postojati jedna druga dimenzija, jedna druga realnost. To je vertikalna realnost- odnos čovjeka prema Bogu- koju je on nazvao “ja-Ti”.

Mnogi filozofi su pokusavali da nadju smisao u ljudskom besmislu. Sartr je smatrao  da smisla nema, i da je jedini smisao ljudskog života da prihvati besmisao. Drugi su smatrali da je besmislica vijerovati u Boga.

Marks je kazao: “ Čovjek je čovjeku bog. Čovjek je izmislio boga, jer mu je bog potreban. Bog nije ništa drugo do jedna vrsta idealni zelja koju čovjek nosi u sebi. Čovjek je bog, sve je u rukama čovjeka. Čovjek može rješiti sve svoje probleme”.

  Postoje cetri klasicna argumenta koje su filozofi i teolozi naveli, u toku istorije filozofije i teologije, u prilog činjenjenici da postoji Bog.

KOSMOLOŠKI ARGUMENT

Prvi argument je takozvani “KOSMOLOŠKI ARGUMENAT”. Ovaj argumen se bazira na takozvanom “uzročno-posljedičnom redu stvari” ili logici. i on glasi ovako: “sve sto postoji ima uzrok svoga postojanja”. Strano je ljudskoj logici da postoji neka realnost kaja je jednostavno nastal sama od sebe. Naime, ljudsko iskusvo ne poznaje činjenicu da iz ničega može postati nešto. Francuski filozof Volter to izrazio na sledeći nacin:

“Zamislite da šetate obalom mora. Od jednom, tu na obali mora, vi vidite sat. Šta bi bila vaša prva misao? Da li bi vaša prva misao bila: ‘Kamencici su se kretali u moru i usled kretanja kamencica stvorio se čitav mehanizam, i eto, stvorio se sat’. Da li  bi ste to pomislili?”, pita Volter.

  “Svakako  da ne. Kazali bi ste: ‘Sat je ovde na obali mora…neko je izgubio sat’. Dakle, sat ima svoga vlasnika. Ne sam to. Ako postoji sat on mora imati uzrok svog postojanja”.

  Zato je Volter kazao: “Sat postoji, dakle, mora postojati i sajdžija”. Drugim rječima svijet postoji, kosmos postoji, on nije mogao nastati sam od sebe i on mora imati uzrok svoga postojanja. Svijet postoji, dakle, mora postojati i stvoritelj svijeta

            Medjutim, ovdje postoji jedan problem logike. Problem je kod uzroka samoga Stvoritelja ili Boga. Ko je stvorio Boga?

            Francuski filozof Renuvije, bavo se punih 10 godina, ovim problemom logike kosmološkog argumenta. On je kazao ovako:

“Zamisli te jedan lanac. Zamislite da je uzrok jedne alke druga alka, i zamislite da ovaj lanac ide u beskonačnost”.

            I onda Renuvie argumentuje: “ ako lanac ide u beskonačnost, onda ne postoji prvi uzrok svih uzroka”.

            Zasto ne postoji? Jer lanac ide u beskonacnost. Ako ne postoji prvi uzrok onda ne možemo objasniti ni postojanje svih drugih entiteta u svemiru.

            “Zato”, kazao je Renuvije, “Mi moramo logike radi, pretpostaviti da postoji prvi uzrok svih uzroka bez uzroka”.

            I zato danas u filozofiji postoji sledeća pretpostavka: u svijetu postoje dve vrste entiteta. Prva vrsta entiteta je takozvani “neophodni entitet”. To je entitet koji svoje postojanje ne duguje nikome. Da bi smo razumijeli sve druge entitiete, da bi smo razunjeli postojanje biljaka, životinja, čovjeka, svemira itd. mi moramo pretpostaviti da postoji uzrok svih uzroka a dok je on sam bez uzroka, dakle, postoji jedan neophodni entitet, a da su svi drugi entiteti u svemiru prouzrokovani entiteti. Oni svoje postojanje duguju ovom prvom uzroku svih uzroka koji je bez uzroka.

TELEOLOŠKI ARGUMENT

Drugi argument postojanja Boga jeste “teleološki argument”. Naziv potiče od grčke riječi “teleos”, sto znaci cilj, svrha. Drugim rječima mi ne samo da možemo zakljuciti da postoji Bog koji je stvorio neku vrstu ne definisane realnosti, nego Bog uzrok jedne harmonične realnosti, realnosti koja u sebi ima sklad, harmoniju. Koja u sebi ima savršenstvo.

            Spomenućemo neke primjere kada je u pitanju teleoloski argument. Postoji neverovatna harmonija u sastavu vazduha. Na primjer šta je ta nevidljiva supstanca, zvana vazduh koju mi udisemo svaki dan (znamo da je vazduh najvecim dijelom sastavljen od azota i kiseonika.). Na primjer, mi bi smo disali redje i ne tako duboko kada bi procenat kiseonika u vazduhu bio 50% umjest sadašnjih 21%. Ali , kada bi to bio slučaj, Zemlja i vazduh bi postali upljač. Svaka, pa i naj manja vatra, gorijela bi eksplozivno i nekotrolisano. Munje bi spalile citave šume, i vjerovatno da u kratkom vremenskom periodu nedi bilo ni jedne. A sa manjm procentom kiseonika imali bi smo problema da zapalimo vatru. Dakle postoji sklad u vazduhu.

Strucnjaci kazu da ljudski mozak posjeduje oko deset miliardi ćelija. Svaka celija mozga ima oko 10-100 hiljada nervnih vlakana koje je povezuju sa drugim celijama. Ukupan broj veza u ljudskom mozgu deset na petnaest. Ovaj broj je toliko veliki da je izvan mogucnosti ljudskog razumjevanja. Da bi smo razumjeli ovaj broj potrebno je  da zamislimo. Zemljište površine sto hiljada kvadratnih kilometara pokriveno šumom. Na svakom kvadratnom kilometru nalazi se deset hiljada drveta, a na svakom drvetu sto hiljada listova. Ukupan broj listova na povrsini od sto hiljada kvadratnih kilometara jeste deset na petnaest. To je ukupan broj veza u ljuskom mozgu koli čini da mislimo, volimo i stvaramo.

            Kako je moguce da tako slozen sistem postoji u čovjeku? U tome se može vidjeti sklad, harmonija, “teleos”. Tako savrseni sistemi nisu mogli nastati sami od sebe, igrom slucaja, nekim tamo “Big bangom”J.

ONTOLOŠKI ARGUMENT

Sledeći argument koji srećemo u filozofiji i teologiji, u prilog postojanja Boga jeste takozvani “Ontološki argument”.  On takodje dolazi od grčke riječi “ontos” što znači biće. Ovaj argument dugujemo Anselmu koji je živjeo u 12 vijeku a kasnije ga je upotpunio i razradio Rene Dekart. Dekart je cijelog svoga života tragao za smislom, za nečim što će znati da je istina. i poslije dugog traganja, on je uzviknuo: “mislim dakle postojim”.

            Kakve veze ima ovaj argument sa Božijim postojanjem? Dekart je kazao: “ja sam, ja postojim, zato sto mislim, razmisljam. Samom logikom ja zakljucujem da postojim kao ljudsko biće , kao odredjeni entitet u svemiru. Ali na osnovu svog postojanja ja zaključujem da mora postojati, jedno drugo Bice. Zasto? Jer nisam potpun”, kaze Dekart.

“Ja u svom biću osecam žedj i potrebu za nekim drugim Bićem. Ja postojim ali ja postojim kao ne potpuno biće. Moje biće teži jednom drugom Biću koje bi moralo biti apsolut svih kvaliteta i vrijednosti, koje bi u stvari, bilo apsolutno biće”.

To drugo bice Dekart je nazvao Bogom. Dekart je tolio vjerovao u Boga da je smatrao da se Bog i Bozije postojanje moze dokazati i matematičkim putem.

            Mozemo takodje govoriti o “analogija entis” ili analogiji dva bića- analogiji ljudskog bića i Božijeg Bića. Čovjek ima neurozu, oseća se neugodno, on bi zeleo da promjeni posao, da promijeni ženu, da promijeni mjesto gdja živi, da trazi samoga sebe, da pronadje mir u svome srcu. Čovjek tezi jednom drugom bicu i nije svjestan da u stvari teži Bogu. Drugim rijecima, čovjek je na osnovu Renea Dekarta i ontoloskog argumenta nepotpuno biće bez Boga. Jedino u Bogu može pronaći mir i potpunost svog bica.

MORALMI ARGUMENT

Četvrti argument u prolog postojanja Boga dugujemo Emanuelu Kantu. To je takozvani “moralni argument. Kant je volio da kaže: “kada se nalaziš u dilemi da učiniš nešto ili da ne učiniš, učini takav izbor da taj tvoj konkretni izbor, sada i ovdje može postati univerzalan izbor svih ljudi”. Šta to znači? Ako postoje univerzalni izbori, onda postoji i univerzalno Biće. Dakle, postoji Bog. U svom najpoznatijem dijelu “Kritika čistog uma” on je odbacio kritiku čistog uma i prihvatijo praktičnog uma. Bog postoji jer čovjeku potreban Bog u prakticnom životu.

Religiozni ljudi vjeruju da se Bog otkriva čovjeku preko prirode preko savijesti preko Biblije i najpotpuni način preko Isusa Hrista. U sledećoj temi ćemo pogledati neke od fascinantnih primjera Božijeg otkrivanja ljudima.

REZIME

Rimski istoricar Cicaron je zapisao: “U jednom mračnom zatvoru živjeo je rob koji je tu proveo svoj život. Jedini znak na osnovu koga je mogao znati da li je dan ili noc bio je jedan zrak svjetlosti koji je priolazio kroz pukotinu jednog zida. Godinama je ovaj rob znao o danu i noci samo na osnovu ovog zraka svjetlosti, i on se prosto sprijateljio sa ovim zrakom svetlosti.

Jednog dana zatvorske vlasti su odlučile srusiti taj zid, rob je bio jako uznemiren jer je smatrao da ce se sad odvojiti od svog dugogodisnjeg prijatelja”.

I Cicaron kaze: “A rob nije zneo da ce rusenjem ovoga zida ugledati citavu svietlost dan”.

Ako postoje zidovi(predrasude), ako znamo mozda samo malo o Bogu, dopustimo da se sruse svi zidovi (predrasude) koje nas sprečavaju da sagledamo realnost.

Written by :

Administrator